уторак, 3. јул 2012.

Drago kamenje

U staro doba se drago kamenje razlikovalo samo po boji. »Rubin« je bio svaki crveni dragi kamen. Zeleno drago kamenje se zvalo »smaragd«, a plavo »safir«.
Kasnije je otkriveno da je neko kamenje tvrđe od ostalog i da duže traje. Tako je došlo do toga da vrednost nekog dragog kamena ne zavisi samo od njegove boje, sjaja ili retkosti, već i od tvrdoće. Dijamangi se danas, na irimer, smatraju najdragocenijim. jer pored toga što su lepi, predstavljaju i najtvrđe drago kamenje.
Izraz »drago« kamenje se, u stvari, upotrebljava samo za četiri najdragocenija kamena: dijamant, rubin, smaragd i safir. Ostali se nazivaju poludragim kamenjem, kao što su opal, ametist i topaz. Mnogi dragi i poludragi kamenovi su blisko srodni.
Dijamant je najdragoceniji i najjednostavniji dragi kamen. Sastoji se od samo jednog elementa.
čistog ugljenika. Rubini i safiri su varijante minerala korunda. Rubini imaju lepu crvenu boju zbog male količine gvožđa u korundu. A safiri su svetloplavi ili baršunastoplavi zbog prisustva raznih oksida.
Veliki deo najlepšeg dragog kamenja se sastojl od jedinjenja silikata. Topaz i turmalin spadaju u grupu silikata. Isto tako, granat i žad. Neko manje skupo drago kamenje pripada grupi kvarca, čistom silicijumu. Takav je ametist. Opal Je silicijum koji sadrži pet do deset procenata vode. Spada u ono drago kamenje za koje se veruje da onome ko ga nosi donosi nesreću. Čak i danas mnogi zbog te stare praznoverice neće da nose opal.
Savremena nauka počinje veštački da proizvodi drago kamenje — dijamante, smaragde, rubine i safire. To nisu imitacije dragog kamenja, već su isti kao prirodno kamenje, samo što su proizvedeni u laboratorijama!

Нема коментара:

Постави коментар